Kapi smrti za pčele

0
790

pcela1Riječ je o procesu kojim biljke kapljično izlučuju vodu, (gutacija, od latinskog priloga “guttata”, šire poznat u farmaciji kao aplikacija “kap po kap”), uzimajući je iz korijena, gdje je ima u dovoljnoj količini radi dostavljanja dijelovima kojima je neophodna za rast i biokemijske procese, ali se dijelom izlučuje i u obliku kapljica. To nije čista voda već ima različita organska i neorganska ujedinjenja koji čine biljne sokove, prije svega šećer, mineralna hranjiva i kalij, pa se nakon sušenja može primijetiti bijela skrama na lisnoj površini. Uobičajeno je da se proces odvija tijekom noći, ali nerijetko i danju. Noću, do transpiracije obično ne dolazi, jer su kod većine biljaka tada  zatvorene. Kada postoji visok sadržaj vlage u zemljištu, voda će ući u korijen biljke, zato što je vodni potencijal korijena niži nego u otopini zemljišta, akumulirati će se u njoj i tako umanjiti pritisak korijena. Tada se kapljice pojavljuju na rubovima i vrhovima lišća. To je rijetka pojava i ne pridaje joj se značaj, mahom pogrešno tvrdeći da je riječ o rosi. No, da je uistinu rosa, javila bi se na cijeloj površini lista, a ne samo na spomenutim dijelovima.

Ove kapljice mogu se lako prikupiti i analizirati, provjeriti na prisutnost pesticida: herbicida, fungicida i / ili insekticida. Od nedavno prisutnom sindromu CCD-a prilazilo se s raznih strana u pokušajima da se utvrdi mogući uzrok pa je otuda logično sagledan i ovaj proces. Tako je Girolami s timom od osam istraživača u Italiji (Prof. Vincenzo Girolami, University of Padova) određivao vrijednost neonikotinoida pronađenu u mladim biljkama kukuruza koje su vršile gutacionu sekreciju iz sjemena tretiranog thiamethoxam-om, clotianidin-om i imidacloprid-om, poredeći je s kontrolnom skupinom biljaka iz netretiranog semana. Biljke su uzgajane na otvorenom polju iu zaštićenom prostoru, u stakleniku.

Upotrebljeni su preparati Antarc (imidacloprid), Cruiser (thiamethoxam), Elad i Poncho (clotianidin), Mesurol (methiocarb). Prema tvrdjenju njemačkog “Istraživačkog centra za gajene biljke” ,29 od 30 stradalih pčelinjih zajednica koje su ispitane bile su u kontaktu s agensom clothianidin.

Kapljice su sakupljani tijekom tri tjedna, uzorci su kemijski analizirani, dok je ostatak korišten za ishranu pčela. Pčele su u kavezima bile hranjene 15 procentnim šećernom sirupu spravljeni s tekućinom koja je sadržavala poznate količine insekticida radi utvrđivanja utjecaja na njih.Intoksikacija je bila promatrana na tri uzastopna razine. Najmanji utjecaj mogao se utvrditi kroz grčevito savijanje ka unutrašnjosti stomačnog djela, abdomena, poput pokušaja da se ubode žaoka. Drugi nivo bila je paraliza mišića toraksa kojim je onemogućeno letenje. Na kraju, slijedio je letalno ishod – pčele su ugibale.

Kemikalije su se ponašale različito: imidacloprid, u usolovima otvorenog polja ili zaštićenog prostora, u visokim koncentracijama, slijedili su clotianidin pa thiamethoxam. Zanimljivo je da su se toksični efekti konzumiranja gutacione tekućine razvijali upravo u suprotnom poretku – thiamethoxam je paralizirao pčele brže, a imidacloprid sporije. Ipak, sve rezidue bile su smrtonosne.

Pošto su odabrane parcele na kojima nikada ranije nisu bili gajeni usjevi kukuruza uz primjenu pesticida, kroz biljku, pa i u kapljicama, tekućina je mogla i prije cvjetanja stići u cvijet. To daje priliku Vodarica prikupljati ovu tekućina, mada u istraživanju nije rađena analiza koncentracija šećera u njoj. Prve kapi koje su se pojavile na biljci sadržavale su insekticide u koncentraciji od 10 do 100 ppm (dijelova na milijun), što je približno oko tisuću puta viši nivo od pronađenih količina u polenu i nektara. Srednja smrtonosna doza za imidacloprid je oko 150 ppb (dijelova na milijardu), a pčela koja proguta takvu gutacionu tekućina preživljava više od dva do pet minuta.

Više detalja o ovoj studiji “Translokacija neonikotinoida od zaštićenog sjemena do gutacionih kapi mladih biljaka: dubiozna put za intoksikaciju pčela”, Časopis za ekonomsku entomolog (Journal of Economic Entomology) 102 (5): 1808-1815, 2009.

U posebnoj studiji sjemena uljane repice tretiranog mix hlorpirifos / cipermetrin u Češkoj utvrđeno je da izlučene gutaciona tekućina nije sadržavala dovoljno kemikalija da bi se znatnije naškodilo pčelama pa i da bi ih uništilo, niti ih je bilo dovoljno da bi bile instrumentalno detektirana putem rezidulane analize. No, ipak, gutaciona tekućina stavljena u šećerni sirup značajno je smanjila njegovo konzumiranje.

Komentiraj



Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.