Morfologija vinove loze, korijen

0
2335

– trs → koji ima nadzemne i podzemne organe
→ svaka pojedina biljka loze
– razlikujemo vegetativne i generativne organe
– vegetativni organi → korijen, stablo (s ograncima i krakovima), mladica, rozgva i lišće
– generativni organi → cvijet, cvat, grozd, vitica,ra
– bobica i sjemenka
uloga:
1) Učvršćuje biljku u tlo
2) Apsorbira vodu i mineralna hranjiva iz tla
3) Za proces fotosinteze apsobira određenu količinu ugljične kiseline iz tla
4) Sintetizira određene organske spojeve i anorganske (N i P) spojeve
5) Skladišti određene količine rezervnih tvari
6) Pri odumiranju obogaćuje tlo organskim tvarima i daje hranu mikroorganizmima
–         Postoje dvije vrste korijena s obzirom na postanak
1)   Pravi, generativni ili embrionalni korijen → nastaje iz embrija (sjemenke) u procesu klijanja
→ u vinogradarstvu nema nikakve važnosti,
jer se razmnožava vegetativno
→ koristi se samo u selekcijske svrhe pri proizvodnji sjemenaka iz postupka križanja za dobivanje novih kultivara
2)   Adventivni ili vegetativni korijen → razmnožava se uporabom reznica, korjenjaka, grebenica i cjepova
→ adventivno korijenje se razvija iz nodija
→ ako smo razmnožavali reznicom, korijen se
razvija po cijeloj dužini, a najveća masa korijena se razvije iz koljenaca jer je u njima sabrana hranjiva tvar
–         korijenov struk (vrat) → dio reznice u tlu, odrvenjele mladice koju smo stavili u tlo ili vodu
–         ovisno o duljini korijenovog struka razlikujemo:
1)   površinsko korijenje (brandusi) → na dubini 5 – 10 cm ispod tla
→ zovu se još i raskupljači à apsorbiraju vodu iz površine
→ prilično su tanki i gusto raspoređeni
→ nalaze se pri vrhu korjenovog struka
→ osjetljivi su na sušu i niske temperature
→ usporavaju razvoj glavnog korijenja, pa se zato odstranjuju
→ ukoliko površinsko korijenje propadne, a donje nije
razvijeno trs će patiti
2)   postrano (srednje) korijenje  → na dubini 15 – 20 cm
→ po sredini korijenovog struka
→ deblje i duže od brandusa
→ nema važnosti u proizvodnji vinove loze
3)   glavno (podnožno) korijenje → najvažniji dio korijenovog sustava
→ razvija se iz donjeg dijela reznice, tj. iz njegovog najdonjeg
nodija
→ najduže je i najdeblje, te može prodirati do velikih dubina u tlo što ovisi o tipu tla, slojevitosti, rastresitosti, itd.
–         najveća masa korijena se razvije na dubini od 30 – 70 cm
–         na korijenu razlikujemo nekoliko zona:
1)   zona diobe i korjenove kape → obuhvaća meristemsko tkivo
→ duga je nekoliko milimetara i najmlađi je dio korijena
→ korjenova kapa (calyptra) štiti mlade stanice vršne zone
od mehaničkih oštećenja pri rastu korijena kroz tlo, a ispod te kape je zona diobe stanica
→ u tijeku vegetacije stanice se neprestano dijele
2) zona porasta i izduživanja
3)   zona apsorpcije (korijenove dlačice) → najvažnija zona
→ duga je 1 – 2 cm
→ na njoj su razvijene korjenove dlačice à ima ih
puno, pa je ta zona površinski vrlo velika te dostatna za apsorpciju vode i hranjivih tvari
→ vijek trajanja korijenovih dlačica je 10 – 20 dana, po 1 mm2 = 200 – 300 komada
4)   provodna zona → najduži dio korijena
–         kut geotropizma → kut koji čini smjer pružanja podnožnog korijena s osi korijenova struka
→ kut koji adventivno i vegetativno korjenje zatvara u odnosu na korjenov struk
–         u suhim i propusnim tlima je bolja podloga s manjim kutom geotropizma jer takav korijen prodire dublje pa je bolja opskrba trsa vodom i hranjivim tvarima → redovitiji prirod.

– trs → koji ima nadzemne i podzemne organe
→ svaka pojedina biljka loze
– razlikujemo vegetativne i generativne organe
– vegetativni organi → korijen, stablo (s ograncima i krakovima), mladica, rozgva i lišće
– generativni organi → cvijet, cvat, grozd, vitica,ra
– bobica i sjemenka
uloga:
1) Učvršćuje biljku u tlo
2) Apsorbira vodu i mineralna hranjiva iz tla
3) Za proces fotosinteze apsobira određenu količinu ugljične kiseline iz tla
4) Sintetizira određene organske spojeve i anorganske (N i P) spojeve
5) Skladišti određene količine rezervnih tvari
6) Pri odumiranju obogaćuje tlo organskim tvarima i daje hranu mikroorganizmima
–         Postoje dvije vrste korijena s obzirom na postanak
1)   Pravi, generativni ili embrionalni korijen → nastaje iz embrija (sjemenke) u procesu klijanja
→ u vinogradarstvu nema nikakve važnosti,
jer se razmnožava vegetativno
→ koristi se samo u selekcijske svrhe pri proizvodnji sjemenaka iz postupka križanja za dobivanje novih kultivara
2)   Adventivni ili vegetativni korijen → razmnožava se uporabom reznica, korjenjaka, grebenica i cjepova
→ adventivno korijenje se razvija iz nodija
→ ako smo razmnožavali reznicom, korijen se
razvija po cijeloj dužini, a najveća masa korijena se razvije iz koljenaca jer je u njima sabrana hranjiva tvar
–         korijenov struk (vrat) → dio reznice u tlu, odrvenjele mladice koju smo stavili u tlo ili vodu
–         ovisno o duljini korijenovog struka razlikujemo:
1)   površinsko korijenje (brandusi) → na dubini 5 – 10 cm ispod tla
→ zovu se još i raskupljači à apsorbiraju vodu iz površine
→ prilično su tanki i gusto raspoređeni
→ nalaze se pri vrhu korjenovog struka
→ osjetljivi su na sušu i niske temperature
→ usporavaju razvoj glavnog korijenja, pa se zato odstranjuju
→ ukoliko površinsko korijenje propadne, a donje nije
razvijeno trs će patiti
2)   postrano (srednje) korijenje  → na dubini 15 – 20 cm
→ po sredini korijenovog struka
→ deblje i duže od brandusa
→ nema važnosti u proizvodnji vinove loze
3)   glavno (podnožno) korijenje → najvažniji dio korijenovog sustava
→ razvija se iz donjeg dijela reznice, tj. iz njegovog najdonjeg
nodija
→ najduže je i najdeblje, te može prodirati do velikih dubina u tlo što ovisi o tipu tla, slojevitosti, rastresitosti, itd.
–         najveća masa korijena se razvije na dubini od 30 – 70 cm
–         na korijenu razlikujemo nekoliko zona:
1)   zona diobe i korjenove kape → obuhvaća meristemsko tkivo
→ duga je nekoliko milimetara i najmlađi je dio korijena
→ korjenova kapa (calyptra) štiti mlade stanice vršne zone
od mehaničkih oštećenja pri rastu korijena kroz tlo, a ispod te kape je zona diobe stanica
→ u tijeku vegetacije stanice se neprestano dijele
2) zona porasta i izduživanja
3)   zona apsorpcije (korijenove dlačice) → najvažnija zona
→ duga je 1 – 2 cm
→ na njoj su razvijene korjenove dlačice à ima ih
puno, pa je ta zona površinski vrlo velika te dostatna za apsorpciju vode i hranjivih tvari
→ vijek trajanja korijenovih dlačica je 10 – 20 dana, po 1 mm2 = 200 – 300 komada
4)   provodna zona → najduži dio korijena
–         kut geotropizma → kut koji čini smjer pružanja podnožnog korijena s osi korijenova struka
→ kut koji adventivno i vegetativno korjenje zatvara u odnosu na korjenov struk
–         u suhim i propusnim tlima je bolja podloga s manjim kutom geotropizma jer takav korijen prodire dublje pa je bolja opskrba trsa vodom i hranjivim tvarima → redovitiji prirod.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.