Agroburza - poljoprivreda na internetu

Čisti duhovnjak ili pravi poslovnjak?

Bivši boksač, danas »prvi seljak u Hrvata«, kako se šali na vlastiti račun, a svakako najjači domaći ekološki proizvođač, nadomak je ostvarenja te svoje vizije. Uvršten je, naime, među 24 eko-etno projekta iz cijelog svijeta, koji su kao ogledni primjeri takve proizvodnje uvršteni u publikaciju naslova »Community Food Enterprize: lokalni uspjesi na globalnom tržištu«. Publikacija, koju financiraju Bill & Melinda Gates Foundation i W.K. Kellogg Foundation, kaže kako je Mavrovićevo imanje u Sloboštini pokraj Požege jedino takvo priznato u Europi, a ono čime se posebno ističe je, kako se navodi, njegova »razrađena vizija razvoja lokalne zajednice«. To je svojevrsna točka na i onoga što Mavrović, »duhovnjak«, a tek onda »poslovnjak«, često ističe, govoreći o tome kako »ne želi ulagati samo u vlastiti napredak, već u korist cijele lokalne zajednice, štoviše cijele zemaljske kugle«.

Novac nije motiv

Kakvi su, međutim, njegovi poslovni rezultati, Mavrović medijima ne želi otkriti. Kako ponavlja i našem listu, ne vidi razlog zbog kojeg bi o tome govorio, niti ima za to interesa. O svemu može, ali o prometu, prihodima ili dobiti svoje kompanije, kaže, ne želi, kao da nije riječ o tvrtki koja, otprije je poznato, godišnje ima prometa 40-tak milijuna kuna, stotinu zaposlenih i samo u Sloboštini, primjerice, zaradu od 3,2 milijuna kuna. Mavrović često ističe kako novac jest bitan, jer znači, među ostalim, i plaće za njegovih stotinjak zaposlenih, no nipošto nije njegov jedini motiv. Reći će, zato, samo kako unatrag pet, šest godina posluje pozitivno, a koliku dobit ostvaruje, može se, kaže »naći na internetu«.

Objesivši boksačke rukavice o klin, Mavrović je 2003. godine u ekološku proizvodnju krenuo s početnim kapitalom od milijun eura, koje je djelomično sam uštedio tijekom sportske karijere, ali osigurao i manjim zajmovima. Za podizanje svojih prvih silosa iskoristio je pak sredstva SAPARD-a, europskog programa namijenjenog poljoprivredi i ruralnom razvoju. Njegovo imanje danas se prostire na 400 hektara, od čega se stotina nalazi u vlasništvu tvrtke, dvjestotinjak je hektara zakupio na 30 godina od države, a preostali dio u privatnim je rukama. Mavrović je danas najveći ekološki poljoprivredni proizvođač u Hrvatskoj, koja se, jednako kao, uostalom i cijela Europa, ne može pohvaliti velikim udjelom ekološke proizvodnje u ukupnoj poljoprivrednoj proizvodnji. Riječ je o udjelu od tri, do pet posto, kod nas još i manje, pri čemu prvi od najvećih, Željko Mavrović, na svojih 400 hektara uzgaja 15 vrsta žitarica i uljarica, dnevno proizvede 15 do 30 tisuća komada peciva i kruha, a započeo je i ekološki uzgoj stoke te prodaju mesnih prerađevina – kulena, šunke, svinjske masti.

Mavrović između 40, do čak 50 posto svojih proizvoda danas plasira u Konzum Ivice Todorića, s kojim je i dobar prijatelj. I sam napominje kako je s Todorićima vrlo blizak, no ne odgovara koliki su rokovi naplate od Konzuma i drugih koji od njega kupuju. To je, kao i poslovni podaci općenito, njegova poslovna tajna.

Bez marketinga

Nije tajna, međutim, da Mavrović za svoj uspjeh ima zahvaliti prvenstveno vlastitom imenu koje je brend samo po sebi, ali i početnom kapitalu od milijun eura, što si niti jedan drugi ekološki proizvođač ne može priuštiti. Zato što je reklama sam po sebi, Mavrović, prema vlastitom priznanju, u marketing gotovo da i ne ulaže, a prvog je agronoma u svojoj tvrtki zaposlio 2006. godine, čak tri godine nakon ulaska u poljoprivredu. Banke, prvenstveno Zagrebačka, prate ga godinama, a od države, zahvaljujući mnogobrojnim hektarima na kojima proizvodi, godišnje prima između 1,2 i 1,5 milijuna kuna poticaja. Za razliku od mnogih, koji će često kazati kako su poljoprivredni poticaji općenito socijalna mjera koja ne daje rezultata, Mavrović je pristaša isplate poticaja svakom proizvođaču, počev od onoga koji brine o samo jednom grlu stoke, ili pak jednom hektaru zemlje. Ulaska u EU Mavrović se, kako je ranije naglašavao, ne boji, štoviše, raduje mu se iz razloga što će mu, uvjeren je, on »olakšati papirologiju«. Kao što danas, kaže, razgovara s Antom Todorićem ili Đurom Gavrilovićem, tako će u EU razgovarati s vlasnicima europskih trgovina.

»Jedan anonimni Ličanin sigurno ne bi mogao ostvariti ovo što je ostvario Mavrović. Kako je općenito trgovina najveći neprijatelj poljoprivrednim proizvođačima, jer poljoprivredniku ostaje tek mali dio maloprodajne cijene, Mavroviću, kao brendu, znatno je lakše bilo ući, i tamo ostati, u Konzum ili bilo koju drugu trgovinu«, napominje Stipan Bilić, nekadašnji direktor Udruge prehrambene industrije i poljoprivrede pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca. Kod nas nema, kaže, pravila ponašanja trgovaca prema proizvođačima, tako da prvi eksploatiraju druge, i ako nije brend poput Mavrovića, proizvođač teško da može uspjeti, zaključuje.

Spas i za male

Darko Grivičić, Mavrovićev prethodnik na mjestu predsjednika Hrvatskog seljačkog saveza, a danas prvi čovjek novoosnovane Hrvatske poljoprivredne komore, ističe pak kako Mavrovićev brend ne bi opstao da Željka ne krasi i velika upornost. Govoreći općenito o ekološkoj poljoprivredi u Hrvatskoj, Grivičić kaže kako potencijala imamo, pri čemu bi prelazak na ekološku poljoprovredu bio, moguće, spasonosan za mala, usitnjena gospodarstva, koja s tradicionalnom proizvodnjom u EU neće opstati. »Mali spas takvi trebaju tražiti u ekoproizvodnji hrane ili stoke, i vezati se zatim uz veće, poput Mavrovića«, zaključuje Grivičić.

Prema dostupnim podacima Eko grupa Mavrović sastoji se od poljoprivredne zadruge Eko centar Mavrović (edukacijski centar), Eko imanja Mavrović (poljoprivredna proizvodnja na 400 hektara) te Eko Mavrović, proizvodnja kruha i peciva sve sa sjedištem u Sloboštini pored Požege. Tu je još i Mavrović Eko Klara, tvrtka u kojoj je Mavrović 50 postotni vlasnik sa Zagrebačkim pekarnama Klara. Surađuje s tvrtkama Agrobiv Rijeka, pekarom Krka Šibenik te Mediatorom Dubrovnik, koji također rade po njegovim recepturama, a posljednje dvije tvrtke su u vlasništvu Agrokora.

Bojana MRVOŠ PAVIĆ

Izvor: NoviList.hr