Održana burza sto kavanskih pjevača
KARANAC – Više od stotinu svirača okupilo se u karanačkoj Baranjskoj kući kako bi se na trenutak opustilo od brojnih gaža, zapjevalo za svoju dušu i počastilo fiševima iz vlastitih kotlića. Tamburaši iz Baranje, Slavonije i susjedne Vojvodine ”udarali” su do sitnih jutarnjih sati. Zaradili, doduše, nisu ništa, jer narudžbe nisu ni primali. Pjevali su i svirali ono što su htjeli.
Ovo se ne radi iz profita, nego iz čistog zadovoljstva. Nisam mogao najavljivati Burzu jer sigurno ne bi bilo mjesta za sve ljubitelje takve vrste glazbe – priča objašnjavajući kako je zapravo htio izaći u susret sviračima koji su na jednom mjestu razmjenjivali iskustva, međusobno si svirali i družili se. Stoga je i za dan održavanja izabrao srijedu a ne vikend, kada su svirači obično zauzeti. Budući da većina skupina koje su se prekjučer našle u Karancu svira po cijeloj Hrvatskoj, glas o karanačkoj Burzi daleko će stići, što Škrobo naziva izvrsnom turističkom promidžbom Baranje, u što se mogao uvjeriti i Nenad Bračun, direktor TZ-a Baranje.
- Istina je da živimo od turizma, ali i to da se za turizam treba živjeti – ističe Škrobo i najavljuje novu svirku iduće godine. Prekjučerašnjoj se Burzi odazvalo dvostruko više svirača i pjevača nego prošle godine. Iz zimske terase orile su se poznate i nepoznate arije, ciganske tužbalice i davno zaboravljene srceparajuće pjesme u izvedbi vrsnih primaša, begešara, kontraša i ostalih. Izvukli su Dule, Pajo, Pišta, Đuka, Nikola, Bogoljub, Darko, Malika, Alen, Sale, Mata… maksimum iz svojih instrumenata, među kojima su se našle i davno punoljetne Dalappa te Guerini harmonike po kojima su igrale vješte ruke s debelim pečatnjacima na prstima. Svi su oduševili na svoj način, pa su dečki iz Lyre gotovo koncertirali, pokazavši svu svoju vještinu. Pjesma Šokačke grane Baranjski nokturno, koju su duboševački Šokci osobno izveli, proglašena je himnom Burze, a za njima nimalo nisu zaostajale Kočije. Dakako, oduševili su i brojni romski bendovi, dokazavši da im je glazba u genima.
Izvor: Glas Slavonije
Ivica GETTO