Siva plijesan (Botrytis cinerea) – pravovremena zaštita neophodna

0
1548

Biologija uzročnika sive plijesni:

Siva prevlaka koju vidimo na grozdovima koji su počeli trunuti je masa konidiospora kojima se širi zaraza. Siva plijesan prezimi u obliku sitnih kvržica na rozgvi i otpalom lišću, koji u proljeće daju prvu generaciju spora. Spore klijaju u kapi vode, za što im je potrebno zadržavanje u vodenom mediju najmanje dva sata. Siva plijesan je ovdje slična plamenjači jer za klijanje treba pravu kap vode, a ne samo vlagom zasićeni zrak. Isto tako, da bi proklijale, spore sive plijesni trebaju u toj kapi vode inicijalnu hranu, a to su u ovoj fazi ostaci cvjetova. Kasnije, u vrijeme šare to su šećeri koji izlaze iz bobica koje su već počele zriti. Bez početne hrane gljivica ne može prodrijeti u zdravu zelenu bobu, ali ukoliko je pokožica oštećena, primjerice od od tuče, insekata, naglog povećanja rasta nakon kiša može zaraza biti ostvarena i bez hrane. Vrlo važno je znati da se uzročnik sive plijesni naseljava u grozdiće vrlo rano, pred kraj cvatnje i odmah nakon nje. Tada gljivica nije parazit već se hrani ostacima cvjetova i ako je vlažno vrijeme ti se ostaci slabo čiste i postaju dobra i vrlo pristupačna početna hrana još uvijek saprofitnoj gljivici. Opasnost leži u tome da se napad ne primjećuje, ali gljivica se naseljava u grozd koji raste i lagano se zatvara. Nakon ove faze nastupa latentna faza i onda parazitna faza. Sada već parazitna gljivica napada bobe, peteljčice i peteljke. Ni u ovoj fazi bolest nema veliku ekspresiju i shodno tome njoj se ne poklanja dovoljno pažnje. Pred zriobu štete postaju jako vidljive, gljivica se širi jako brzo jer ima mnogo pristupačne hrane (šećer iz bobica ) i ako je pred berbu jako kišno bolest „eksplodira“. Onda se ide brže-bolje prskati, često se ne poštivaju karence, koriste se u toj žurbi i bakrena sredstva koja ostaju na grožđu, preradom prelaze u vino i kasnije može doći do preloma vina. Osim toga, zbog djelovanja raznih enzima – plodova metabolizma uzročnika sive plijesni vino može doživjeti niz neugodnih promjena (gorčina, slabo bistrenje, pojačana količina lakaze,…). Ukratko, bez redovite ili nepravovremene zaštite, vinograd ( a kasnije i vino) je izloženo višestrukom riziku. Ukoliko želimo efikasno suzbiti sivu plijesan moramo početi s tretiranjem neposredno poslije cvatnje. Prskanje samo u početku zriobe kada grozdovi počinju truliti je višestruko manje efikasno od prvih prskanja i ono je zapravo u smislu „spasiti što se spasiti da“, a to nije ispravan pristup proizvodnji.

Zaštita:
U vinogradu trebamo provoditi higijenske mjere: tijekom ljeta pažljivo pročititi listove (ne previše!) da se poveća prozračnost unutar trsa, ukloniti zaperke koji zagušuju čokot, gnojiti umjereno i izbalansirano te obradom tla smanjiti oštru granicu suša/vlaga. Sve ovo i još niz mjera smanjuje infektivni potencijal bolesti. No, potpuna efikasna zaštita je moguća samo uz upotrebu specijalnih pripravaka – botriticida.
Tvrtka Bayer u svojoj paleti ima botriticide koji drže vrh kemijske industrije u smislu efikasnosti i kvalitete. Ti botriticidi se mogu uklopiti u redovite programe zaštite od ostalih najvažnijih bolesti vinove loze (plamenjače i pepelnice) i što je jako važno, ako su pravilno korišteni ne zaostaju u grožđu i nemaju nikakav utjecaj na fermentaciju mošta i kasnije vino.

Strategija zaštite:

PRVO PRSKANJE NAKON CVATNJE: Teldor SC u dozi od 1 – 1,5 l/ha ili konc. 0,1-0,15%
Teldor se vrlo čvrsto veže uz male bobice, a jedan dio ulazi translaminarno u male bobice, tj. ponaša se lokosistemično i kiša ga ne može isprati.

PRED ZATVARANJE GROZDA: Mythos SC 300 u dozi od 2-2,5 l/ha ili 0,2-0,25%
Djelatna tvar pirimetanil se jednim dijelo pretvara u plin te u tom obliku ulazi unutar zatvarajućeg grozda i tamo gdje škropivo nije direktno palo, a isto tako ima i lokosistemična svojstva.

POČETAK ŠARE (ZRIOBE) Teldor SC u navedenim dozama ili Mythos SC 300 u navedenim dozama.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.