Još uvijek se ne zna koliko se kruha potroši u Hrvatskoj

S četiri industrijske pekare, u Zagrebu, Križevcima, Poreču i Osijeku, te s 1.100 zaposlenih, križevački Mlinar i osječka Kruna, koji posluju pod zajedničkom kapom Grupe Škojo, čine najjaču silu u domaćoj pekarskoj industriji. Od kada je prošlog ljeta kupljen Mlinar, u tu se tvrtku neprestano ulagalo, a kako izgleda prvo veće “podvlačenje crte”, pitamo Matu Škoju, vlasnika obiju pekara.

Mlinar je doista završio jednu od etapa investicijskog ciklusa i nju možemo nazvati zanavljanje postojeće zagrebačke pekare i veliko osuvremenjivanje križevačke i porečke. Proces je uspješno okončan, te možemo reći da u Poreču i Križevcima imamo prave industrijske pekare, a zagrebačka, koja je i dalje po kapacitetima najveća u Hrvatskoj, zanovljena je. Zašto kažem zanovljena? Zato što uskoro, u skladu s najavama, počinje gradnja najveće i najsuvremenije pekare u ovom dijelu Europe.
* Je li već poznata lokacija nove pekare?
- Još bih malo pričekao s objavom lokacije.

Veleprodajni lider
* Kakvi su poslovni rezultati Mlinara?
- Mogu reći da su u skladu s očekivanjima. Za sada ostvarujemo zadatke koje smo si zadali krajem prošle godine. Prije svega mislim na razvoj maloprodaja Mlinara, gdje imamo 48 novih trgovina, što je i bio plan za prvih šet mjeseci. U ovih pola godine Mlinar je okrenuo novu stranicu u svojoj stogodišnjoj povijesti. Od najveće pekarske industrije temeljene na tradiciji okrenuli smo putokaz prema modernom te je prema tome Mlinar danas jedan od nositelja i kada je riječ o inovacijama, novim proizvodima, kvaliteti… Mnogo smo uložili i mogu reći da su to kupci primijetili.
* Što je sa segmentom veleprodaje?
- Veleprodaja je u Mlinaru bila jaka i prije, po čemu je bio lider na tržištu. Mi i dalje širimo taj kanal, opskrbljujemo nove trgovačke lance, male kupce, hotele, restorane, vrtiće. Ipak, velim, trenutačno najviše energije ulažemo u maloprodaju, koja je bila zapostavljena i gdje je bio velik zaostatak.
* Kakvi su vaši poslovni odnosi s Konzumom?
- Konzum je naš najveći kupac pekarskih proizvoda, a naši odnosi s Agrokorom izuzetno su dobri i korektni, mogu reći sve najbolje o odnosima naših dviju kompanija.
* Ne opterećuje li vas obveza da u svakoj Konzumovoj prodavaonici mora biti kruha do posljednje minute radnog vremena?
Mi i postojimo da u trgovinama bude našeg kruha i peciva, želimo da bude što više dućana koji će imati naše proizvode, i koji će nas “tjerati” da ih proizvodimo, pa prema tome uopće ne vidim problem u tome.
* Koliki je povrat neprodanog peciva?
- Riječ je o 15 posto, no to je jednostavno nešto što unaprijed ukalkulirate.

Nevjerodostojni podaci
* Imate li sada jasniju informaciju koliko se u Hrvatskoj potroši kruha? Prema nekim izjavama riječ je o 1,5 milijuna štruca kruha dnevno.
- Tim podacima nitko u Hrvatskoj ne raspolaže, i to je velika žalost, po meni najveća za Poreznu upravu i za proračun ove države, jer još uvijek je velik postotak prodaje pekarskih proizvoda izvan tržišne utakmice propisane zakonom. Svi podaci koji trenutačno postoje u Hrvatskoj su nevjerodostojni, jer se na prste jedne ruke mogu nabrojiti pekari koji posluju u skladu s hrvatskim propisima i zakonima.
* Možete li onda bar potvrditi da je porasla prodaja jeftinog kruha?
- Ja bih to možda nazvao zajedničkim imenom jeftinijeg doručka – to može biti sendvič od 12 kuna, a može biti i kifla od dvije kune i doručak je prošao. To je u tom segmentu veći problem, rekao bih, nego to što je danas netko kupio, kako kažete jeftini kruh, jer razlika u kruhu je tek kuna-dvije.

Crno tržište kruha je još uvijek veliko
* Od nekih seljačkih udruga stižu želje da se na kruh počne plaćati PDV.
- Iskreno, ja se jako bojim PDV-a, jer tvrtke s kojima radimo iduće će jutro morati obračunati porez, a nisam siguran da će to učiniti i svi ostali, jer je, jednostavno, sivo i crno tržište u pekarskoj industriji izuzetno veliko. Ne znam zašto se radovati PDV-u na kruh, jer kruh mora poskupjeti. Više puta sam naglašavao kako je taj proizvod podcijenjena kategorija u nas. Danas je u Sloveniji kruh skuplji najmanje 50 posto, a u Austriji i zapadnim zemljama i dvostruko skuplji. No, o cijeni kruha mogu razgovarati oni ljudi koji se bave pekarstvom na ozbiljan način. U nas zapravo postoji niz pekarskih firmi i industrija koje su, ni krive ni dužne, naslijedile ono što su stvorili naši očevi i danas to samo troše. Primjerice, jedna tunelska peć ili velika peć u pekarstvu može trajati 30 godina. Neke od industrija koje koriste te stare peći misle da mogu jeftino prodavati kruh, jer nemaju investicija. No kad ta peć za nekoliko godina stane, jer sve ima svoj vijek trajanja pa tako i pekarske peći, pitat ću ih gdje će nabaviti milijun eura za novu peć. Ako ćemo trošiti nešto što je drugi stvarao, a to mi u Mlinaru možemo raditi jer bar pet godina ne moramo investirati u svoje pogone, jer su ih neki prije nas zaradili… za pet godina to će biti staro željezo i što onda? Tada treba kupiti novu opremu, od čega i iz čega? Pekarska oprema i posao izuzetno su skupi!
* Pred nama je žetva, ponovno s mnogo nepoznanica, poglavito oko cijene pšenice.
- Mislim da će to biti priča kao i do sada. Drago mi je što smo, kada smo ušli u Mlinar, koji je bio jedan od velikih otkupljivača i skladištara, odlučili prodati taj dio biznisa i ne baviti se njime. Mi ćemo kupovati brašno na tržištu i mislim da ne bih trebao ja biti taj koji će komentirati je li pšenica jeftina ili skupa.
*Imate li dovoljno brašna?
- Brašna ima dovoljno na tržištu, to nije upitno.

Glas Slavonije