Kako napraviti kalkulaciju proizvodnje

Rizici koji redovito prate poljoprivrednu proizvodnju, kao što su vremenske neprilike, dovoljan su razlog za uvažavanje svih pravila agrotehnike i pažljivo planiranje buduće proizvodnje i očekivanih ekonomskih rezultata, odnosno izradu kalkulacije.

Kalkulacija je jednostavan pregled visine troškova i prihoda svake proizvodnje koja se odvija na poljoprivrednom gospodarstvu. U strukturi kalkulacije potrebno je, što je moguće točnije, specificirati proizvodne rezultate (prinose i prihode) i troškove odnosno inpute, izražene količinski i vrijednosno za svaku pojedinu proizvodnju. Stoga podloga za izradu kalkulacije o ostvarenoj proizvodnji mora postojati u obliku evidencije o troškovima, prinosima, cijenama, prihodima.

Za izradu kalkulacije buduće, planirane proizvodnje potrebno je poznavati osnovne tehnološke zahtjeve i na temelju njih realno procijeniti očekivane troškove proizvodnje (potreban repromaterijal, troškove mehanizacije, radne snage i dr.) te moguće rezultate proizvodnje odnosno prinose. Kao dobar izvor podataka za procjenu cijena mogu poslužiti cjenici kemijskih i sjemenarskih kuća, proizvođača gnojiva te podaci TISUP-a (Tržišno informacijski sustav u poljoprivredi, Vukovarska 78, Zagreb, www.tisup.mps.hr) koji prikuplja i obrađuje cijene poljoprivrednih proizvoda i inputa na tržištu Republike Hrvatske. Tako izrađene kalkulacije omogućuju i usporedbe pojedinih proizvodnji, utjecaj promjene cijena proizvoda ili visine troškova te vrste proizvodnje na konačni rezultat poslovanja.

Osim što je temelj za utvrđivanje rezultata proizvodnje, kalkulacija je dobar pokazatelj odnosa tj. udjela pojedinih stavki prihoda i troškova pojedinačne proizvodnji u ukupnoj proizvodnji i poslovanju gospodarstva. Tako se, primjerice, može utvrditi udio prihoda od proizvodnje salate u ukupnoj povrćarskoj proizvodnji ili udio poticaja u ukupnim prihodima, itd. Na kraju, iako ne manje važno, kalkulacija je dobra podloga za donošenje kratkoročnih i brzih odluka te planiranje buduće proizvodnje i investicija, u slučaju promjene obujma i vrste proizvodnje, tehnologije i načina uzgoja i drugoga.

Jednostavan, brz i najčešće korišten način utvrđivanja ekonomskih pokazatelja poljoprivredne proizvodnje pojedinačno i ukupno jest model kalkulacije pokrića varijabilnih troškova (engl. GROSS MARGIN).

Kalkulacije pokrića varijabilnih troškova

Način izračuna kalkulacija pokrića varijabilnih troškova temelji na utvrđivanju prihoda i troškova proizvodnje na razini varijabilnih troškova u jednoj godini, na određenoj proizvodnoj površini (najčešće 1 ha). U strukturu prihoda ulaze svi prihodi ostvareni prodajom proizvoda ili po drugim osnovama (poticaji) u određenoj proizvodnji. Visina prihoda ovisi o količini proizvoda i cijeni.

Na poljoprivrednim gospodarstvima javlja se više vrsta troškova: neki su specifični samo za jednu vrstu proizvodnje te se mogu izraziti količinski i vrijednosno i pripisati pojedinoj proizvodnji. To suvarijabilni troškovi jer su izravno povezani s određenom vrstom proizvodnje, javljaju se jednom u proizvodnom procesu, variraju ovisno o obujmu proizvodnje odnosno njezinom povećanju ili smanjenju. Ne javljaju se ako se ništa ne proizvodi. Zato što se mogu točno utvrditi i specificirati po pojedinim proizvodnjama, ulaze u strukturu kalkulacije pokrića varijabilnih troškova.

U biljnoj proizvodnji se na poljoprivrednim gospodarstvima najčešće javljaju ovi varijabilni troškovi:

  • Sjemenski i sadni materijal
  • Organska gnojiva
  • Mineralna gnojiva
  • Sredstva za zaštitu bilja
  • Sezonska radna snaga
  • Unajmljene mehanizirane usluge i oprema
  • Operacije poslije berbe/žetve (sušenje, čišćenje, sortiranje)
  • Ambalaža (vreće, sanduci, vezivo i dr.)

Druga vrsta troškova odnosi se na sve proizvodnje; stalni su i u proizvodnji prisutni dulje razdoblje. To su fiksni troškovi, kojima su osnovna obilježja: ne ovise o vrsti i obujmu proizvodnje, ne mogu se iskazati po pojedinim proizvodnjama te se stoga obračunavaju na razini cijeloga gospodarstva.

U fiksne troškove najčešće ubrajamo:

  • troškovi vlastite poljoprivredne mehanizacije i opreme: održavanje i amortizacija, gorivo i mazivo,
  • održavanje i amortizacija gospodarskih zgrada,
  • opći troškovi gospodarstva: voda, električna energija, različite vrste osiguranja,
  • plaće stalnih radnika (uključujući zdravstveno i mirovinsko osiguranje),
  • troškovi najma poljoprivrednog zemljišta,
  • troškovi kamata na kredite, zajmove i leasing rate.

Primjerice, traktor se koristi za sve poljoprivredne proizvodnje na gospodarstvu (obrada zemljišta za sve kulture, sjetva i sadnja, prijevoz, itd.) te je stoga vrlo teško razdijeliti troškove korištenja traktora po proizvodnjama. Može se odrediti količinu utrošenog goriva u jedinici vremena (sat, dan, tjedan), ali teško je točno odrediti koja se količina goriva utroši na koju proizvodnju. Isti je slučaj i sa troškovima održavanja i amortizacije.

Važno je istaknuti da su kalkulacije pokrića varijabilnih troškova dobar pokazatelj uspješnosti poslovanja gospodarstva kada se proizvodnja ostvaruje punim kapacitetom, odnosno kada je primjerice nasad jabuka, vinograda ili neke druge višegodišnje kulture u punoj rodnosti, ili kada su nabavljena proizvodna grla u stočarskoj proizvodnji.

Međutim, svakoj proizvodnji prethode investicijski troškovi ulaganja npr. za podizanje nasada, podizanje plastenika za povrćarsku proizvodnju ili izgradnju i opremanje stajskog objekta u stočarskoj proizvodnji, raspoređeni (ovisno o vrsti proizvodnje) kroz određeno razdoblje do postizanja punog kapaciteta proizvodnje. Stoga investicijski troškovi i neki prihodi investicijskog razdoblja ne ulaze u strukturu kalkulacija pokrića varijabilnih troškova.

Tatjana Borbaš, dipl. ing. agr., načelnik Odjela za pretpristupne programe i promotivne aktivnosti
Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva
Uprava za održivi razvitak seoskog prostora, upravna direkcija SAPARD programa