The Economist: Povratak balkanskih vina

0
1027

Vinogradari Hrvatske, Crne Gore i Makedonije naporno rade i ulažu u pronalaženje novih tržišta izvan zone udobnosti bivše Jugoslavije. Bogati poslovni ljudi i ex-političari koji traže prilike ulažući novac u cijeloj regiji. No iza ove zajedničke priče postoje ogromne razlike.

Stojeći na strmim padinama vinograda svetih brda na poluotoku Pelješcu, Hrvatska, Dubravka Šerković, lokalni proizvođač, kaže kako se vino ovdje radi “oduvijek”. Priča svakako ide natrag u razdoblje stare Grčke. Proizvodi s padine Dingač, jesu vrhunska vina, kaže Saša Spiranec domaće vinski pisac, a kvalitetu crpe iu činjenice da se vinogradi spuštaju gotovo do mora, što znači da se cjelokupni uzgoj mora obaviti ručno.

Hrvatska ima oko 2.500 vinara koji proizvode za tržište (više tisuća više proizvodi za vlastite potrebe). No, nekoliko velikih tvrtki drži polovicu tržišta. Prodaja mnogih skupih hrvatskih vina je pala za 40% u posljednje dvije godine, a vodeći proizvođači traže prilike u inozemstvu. Do nedavno samo 5% hrvatskih vina bivalo je izvezeno, a polovina tog odolazila je u ostatak bivše Jugoslavije.

Južno od Pelješca, u Crnoj Gori, priča teško može biti različija od hrvatske. Tu je jedan dominantni igrač: Plantaže, najveći proizvođač flaširanog vina u bivšoj Jugoslaviji. Poput svog rivala, Plantaže su bile teško pogođene recesijom, ali u 2010. su još uvijek prodale 16,9 milijuna boca.

No, manje od polovice pije se kod kuće. Jedna trećina proizvodnje Plantaža ide u Srbiju, 15% u BiH, 5% za Rusiju i 5% u zapadnu Europu. Ipak, kako kaže direktorica Plantaža, Verica Maras, pritisak talijanskih i francuskih proizvođača na izvoz u bivšu Jugoslaviju znači da se tvrtka više ne može osloniti na regionalne trgovine. Osim toga, naglasak mora biti na kvaliteti.

Tikveš igra slično dominantnu ulogu u Makedoniji, proizvodi dvije trećine lokalne potrošnje vina. Ali opet priča je drugačija. U jugoslavenskima danima 80% u Makedoniji grožđe izvozi u rasutom stanju i završavalo je u bocama drugdje u Jugoslaviji, ili u inozemstvu. Sada je gotovo svo makedonsko vino brendirano i punjeno kod kuće. Od toga, 45% se konzumira u zemlji a isto toliko izvozi u Srbiju.

No, Makedonija se također sučeljava s jedinstvenim problemom. Za gotovo 20 godina bila je u zamornom sporu s Grčkom, koja smatra da njezino ime implicira teritorijalne pretenzije na grčki dio Makedonije. U Grčkoj je 1989. registriran izraz “Makedonija”, tako da samo vina iz grčke regije mogu nositi makedonski pečat. U posljednjih nekoliko godina, kaže Katerina Kostovska, Tikvešova izvozna menadžerica, Grčka je djelovala agresivno kako bi zaštitili tu tvrdnju. Ironično, najpoznatije vino (bivše jugoslavenske republike), Makedonije je “T’ga za Jug”, koji prevodi kao “čežnja za jug”.

izvor: seebiz.eu

Komentiraj



Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.