Moji lješnjaci daju 300% više plodova pa ih traži Ferrero

0
212

ljesnjak

Pa, nije mi ta ideja pala na pamet preko noći ili da mi se, što kažete, odjednom upalila lampica… Prije bih rekao da se sve dogodilo slučajno jer takav sam inače po prirodi. Dugo se u meni nešto kuha, pokušam riješiti problem i onda mi se polako slaže izlaz… Tako sam i godinama promatrao široke krošnje svojih nasada lijeske i razmišljao postoji li neko rješenje da se na istoj površini ona posadi na drukčiji način, a da prinosi lješnjaka budu veći i bolji. Razmišljao sam, razmišljao i konačno jednog dana došao na ideju… Evo, sada ću vam pokazati.

Ovim riječima daruvarski poljoprivrednik i inovatorVlado Moulis (59) pokušao nam je u svojem dnevnom boravku objasniti kako je izmislio novi, revolucionarni sustav uzgoja lješnjaka koji povećava prinose i više od 300 posto. Pazite, ne riječ ni o kakvom tipfeleleru. Nije ni tri, ni trideset, nego nevjerojatnih 300 posto.

San svakog poduzetnika

Taj san svih poduzetnika, tvrtki i multinacionalnih korporacija koje proizvode bilo koju sortu voća ili povrća (ili, zapravo, bilo čega što se uopće proizvodi) inovator Vlado Moulis patentirao je još krajem 2009. godine u Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo. Nakon četiri duge godine predstavljanja izuma na raznim stručnim sajmovima i papirologije oko zaštite patenta u četrdesetak zemalja svijeta Vlado Moulis konačno može malo odahnuti.

I bez ikakve bojazni na televizoru u svojem dnevnom boravku novinarima pokazati kompjutorsku animaciju izuma.

– Evo, pogledajte… To je taj moj gusti nasad. Službeno se zove ‘uzgojni oblik lijeske s krošnjom koja ima oblik uspravnog vretena na potpornju’. Ovo su visoki stupovi i žice, a lijeska ne raste u klasičnom obliku grma ili stabla, nego ima oblik uspravnog vretena. Vidite ove dvije grane u obliku slova U – pokazuje nam Moulis.

– Jao, nemojte spominjati slovo U jer bi lijeska brzo mogla izazvati svakakve komentare i usporedbe. Bolje da bude ipsilon – odmah smo, potaknuti incidentomJoea Šimunića nakon utakmice s Islandom, prekinuli inovatora.

– Da, ali ima već jedan uzgojni oblik stabla jabuke i zove se Bibaum. Sličan je ovome i za njega kažu da je u obliku ipsilona. Zato nisam htio ipsilon – nastavlja Vlado.

– Kako hoćete. I dakle, to je to… – iznenađano smo ga pogledali.

– Da, to je to. A kada malo uključimo matematiku, onda ćete vidjeti o čemu govorim – reče Vlado i nastavi.

– U klasičnom uzgoju na jednom hektru može se posaditi 500 sadnica u obliku grma ili stabla koje tek u 10. godini daju maksimalan prinos od 2,5 tone, a u mojoj gustoj sadnji na potpornju posadi se 4761 sadnica koje već u petoj godini daju pet tona prinosa s većom i kvalitetnijom jezgrom. Dakle, skratili smo vrijeme počeka na povrat investicije, a svaka sljedeća godina donosi dobit koja je u konačnici tri puta veća od klasičnog uzgoja – objašnjava Moulis.

– A što je s investicijom u opremu? – pitamo.

– Naravno, investiranje u stupce i žice je oko 10.000 eura po hektru, više je i sadnica, ali kada se podvuče račun, imate daleko brži povrat investicije, a i kvalitetalješnjaka u ovakvom uzgoju je bolja. Vidite na ovom dijagramu; klasičnim uzgojem tek u osmoj godini imate dvije tone, a kod mene je već u petoj pet, i tako dalje.

Od tone plodova dobijemo 400 kilograma jezgre puta 50 kuna po kilogramu plus PDV, pa… – nastavlja Moulis kalkulaciju koju, iskreno rečeno, nismo matematički bili u stanju pratiti.

Ali, sve u svemu, nevjerojatno. Pitamo se kako se toga već netko nije sjetio. Recimo, u Turskoj, koja je najveći proizvođač lješnjaka u svijetu i na 600.000 hektara proizvodi 75 posto svjetske proizvodnje. Inovativni Moulis spremno odgovara kako je svoj patent, nakon prijave 2010. godine u Europskom patentnom uredu, predstavio na međunarodnim specijaliziranim sajmovima i svugdje je izazvao veliko zanimanje i oduševljenje. Potom je cijeli projekt dao zastupniku za patente Vinku Didaku te jednoj austrijskoj tvrtki koji su napravili pretragu po svjetskim državnim zavodima za patente je li netko već prijavio takav uzgojni oblik lijeske.

izvor: Jutarnji.hr

Komentiraj

Please enter your comment!
Upiši svoje ime ovdje