Nova pravila u proizvodnji i klasifikaciji vina u EU

0
785

bijelo_vinoOba termina se odnose na specifičnu vinsku regiju s tim što postoji razlika u dozvoljenom postotku vina sa strane. Vina s oznakom PDO moraju biti napravljena isključivo od grožđa iz te regijr dok je kod vina s oznakom PGI dozvoljeno učešće od 15% grožđa iz druge regije (ali iz iste zemlje).

U Europskoj uniji, od 1. kolovoza stupio je na snagu novi set pravila koja se odnose na proizvodnju i klasifikaciju vina. Izmjene koje su razmatrane u proteklih nekoliko godina, predstavljaju dio programa kojeg u Bruxellesu nazivaju “vinskom revolucijom”. Nakon ovih izmjena, oznake AOC (appellation d’origine controlee), DOCG (denominazione di Origine Controllata e garantito) ili QbA (Qualitatswein bestimmter Anbaugebiete ) prestaju se upotrebljavaju. Umjesto ovih nacionalnih sustava klasifikacije, ubuduće će na etiketama biti prisutni akronimi PDO (Protected Designation of Origin) i PGI (Protected Geographical Indication). Pored ovih, prisutne su i druge izmjene obuhvaćene ovom reformom kao što su smanjenje površina pod vinogradima kao i smanjenje dopuštene šaptalizacije (dodavanje šećera u širu).

Posljedice ove reforme bi trebalo da se ogledaju u modernizaciji proizvodnih procesa, promociji vina zemalja članica EU kao iu osiguravanju kompenzacija za one koji odluče napustiti proizvodnju grožđa i vina.

Po riječima Europske povjerenica za poljoprivredu, Marijane Fischer Boel, početak rada na ovom projektu bio je obilježen brojnim poteškoćama. Njezina izjava iz 2006. godine da europski proizvođači vina proizvode više vina nego što je tržište spremno primiti je dočekani od strane mnogih s velikim negodovanjem. U isto vrijeme najavljena je potreba umanjenja površina pod vinogradima za skoro 400 000 hektara od 3,4 milijuna koliko je registrirano u EU. Uslijed velikog pritiska na Europsku komisiju od strane proizvođača vina, ova, potrebna umanjenja površina, smanjena je skoro duplo, na 175 000 hektara. Također, postignut je dogovor da zemlje članice mogu računati na financijsku pomoć oko uništavanja svojih viškova vina sve do kraja 2012. godine.

Zemlje u EU proizvode oko 60% od ukupne količine vina u svijetu, ali i pored toga europski proizvođači još uvijek nemaju rješenje za globalno smanjenje potrošnje i to posebno u onim zemljama u kojima je vino oduvijek bilo više način života nego brojka u nekom od izvješća ekonomist . Samo u Francuskoj, najpoznatijoj vinskoj zemlji svijeta, potrošnja po glavi stanovnika je prošle godine pala na 43 l godišnje. Primjera radi, ta brojka je 2007. iznosila 47 l a 1959. čak 120 litara. Ovi rezultati su vjerojatno posljedica promjene odnosa prema načinu života kao i pooštrenje propisa koji reguliraju dopuštenu količinu alkohola u krvi kod vozača.

Međutim, ovi razlozi možda ne vrijede za neke druge zemlje. Naime, za proizvođače iz drugih regija, na primjer Sjeverne i Južne Amerike ili Australije situacija uopće nije loša. Po podacima OiV-a, sudjelovanje vina iz tih regiona u ukupnoj prodaji se povećalo sa 3% koliko je bilo 1990. godine, na 30% u 2008. godini. Tijekom posljednjih 18 godina izvoz vina iz Australije i Čilea u Europu je skočio za više od 2.000%.

Naravno, do toga nije došlo preko noći. Proizvođači iz ovih oblasti su uspjeli da naprave pravu revoluciju podigavši kvalitetu svojih proizvoda a zadržavajući, pri tom, veoma konkurentnu cijenu. Također, ono što je vrlo bitno je i svojevrsna Demistifikacija vina do koje su ovi proizvođači doveli – prosječan kupac više nije morao posjeduje obimno znanje o raznovrsnim oznakama ili vlada sa dva-tri jezika. Njihova klasifikacija vina je bila vrlo jednostavna i laka za korištenje.

EU je shvatila da arhaični sustav klasifikacije vina u zemljama članicama samo zbunjuje kupca pa je uvođenje kategorija PDO i PGI pokušaj da se ova situacija riješi. Oba termina se odnose na specifični vinski regiji s tim što postoji razlika u dozvoljenom postotku vina sa strane. Vina s oznakom PDO moraju biti napravljena isključivo od grožđa iz tog regiona dok je kod vina s oznakom PGI dozvoljeno učešće od 15% grožđa iz drugog regije (ali iz iste zemlje). U usporedbi s postojećim oznakama postoji sličnost s AOC / VDP u Francuskoj i DOC IGT u Italiji. Uzevši u obzir činjenicu da ovaj novi zakon o oznakama na etiketama neće biti obvezujući za proizvođače iz već postojećih renomiranih vinskih regiona, postavlja se pitanje oko čega se podigla tolika prašina?

Dio odgovora se nalazi u, sada već anegdoti, o stupnju zakrivljenosti krastavca, na primjer, koje, po standardima Europske komisije, nije moguće prodavati u radnjama EU. Želja za sveopćom standardizacijom koja postoji u EU pokazuje u punom svjetlu nemilosrdnost birokracije. Ali, rješenje problema europskih vina je znatno složenije od propisa koji dozvoljava stupanj zakrivljenosti krastavca.

Šaroliki sustav označavanja vina u Europi je zasnovan na čuvenom “teroaru”. Logički gledano – što su bolje karakteristike regije u kome se grožđe proizvodi, to je i vino cjenjenije. Geografske karakteristike područja u kojima se vino proizvodi mogu biti veoma opće, na primjer, navođenje samo zemlje porijekla ili jako detaljne – čak do razine određenog vinograda na sunčanoj padini.

Ovaj “revolucionarni” prijedlog EU je, u osnovi, samo pojednostavljena verzija postojećeg sustava koji vezuje vina za mjesto proizvodnje. U teoriji, prava revolucija se može očekivati u obvezama i klasificiranju vina po njihovim kvalitativnim osobinama. Međutim, prelazak na sustav ocjenjivanja vina na temelju kemijske analize i stručne komisije, je malo realan scenarij za Europu u kojoj su se proizvođači i kupci stoljećima privikavali na postojeća pravila. Isto tako, sable, Champagne ili Kjanti, već odavno su postali brend i rijetko tko će se odreći njihove očite marketinške tj.. ekonomske vrijednosti.

Proračun koji je EU namijenila za sektor vina za 2009. godinu iznosi 794 milijuna eura ali je planirano njegovo povećanje na 1,231 milijardu eura u 2013. godini. To povećanje je namijenjeno razvoju vinskog sektora zemalja članica i njima je ostavljeno diskreciono pravo da s tim novcem raspolažu po svojoj procjeni.

Tako je, primjerice, do svibnja ove godine, Francuska potrošila 11 milijuna eura za promociju svojih vina izvan granica Europe. Međutim, na uništavanje viška proizvedenog vina, utrošeno je 20 milijuna eura.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.